Muzej revolucije

          Od 1957. do 1972. Moni Finci je bio direktor Muzeja revolucije Bosne i Hercegovine. Taj period najpresudnije je i najvidljivije obilježio profesionalni dio njegovog života, tako da se Muzej u sjećanju grada još i danas takoreći identificira s njim.

„Moni Finci bio je direktor Muzeja od 1957. do 1972. godine.
Od njegovog mandata počinje uspon i procvat ove ustanove.“
(Alma Leka)

ISTORIJAT
Muzej od 1945. do danas

Muzej je od svoga osnutka 1945. godine više puta mijenjao naziv – od Muzeja narodnog oslobođenja, Muzeja narodne revolucije, Muzeja revolucije Bosne i Hercegovine do današnjeg naziva Historijski muzej – a prije nego što je dobio novu namjenski izgrađenu zgradu, uglavnom je koristio prostorije Zemaljskog muzeja i gradske Vijećnice.

65. GODIŠNJICA
Monografija

Povodom 65. godišnjice postojanja Historijski muzej je 2010. godine izdao iscrpnu dvojezičnu monografiju.

„Ime Monija Fincija trajno je vezano za Muzej, uspostavljanje njegove koncepcije, okupljanje i angažovanje stručnih i naučnih radnika i realizaciju brojnih dragocjenih projekata.“ (Mićić-Tufo)

25.11.1966.
Stalna postavka

Prva stalna postavka Muzeja svečano je otvorena za javnost 25. novembra 1966. godine, a njeno otvorenje predstavljalo je jedan od značajnijih događaja u poslijeratnom kulturnom razvoju zemlje.

1966.-1992.
Velika instalacija

Stalna postavka bila je puna umjetničkih dijela i instalacija, a i sama je jedna velika instalacija, brižljivo i znalački osmišljena.

Posjeta Josipa Broza Tita Muzeju revolucije BiH 1969. godine

Godine 1975. povodom 30. godišnjice rada Muzeja, predsjednik SFRJ Josip Broz odlikovao je
Muzej revolucije BiH Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.

1963.
Nova zgrada Muzeja

Tek 1963. godine Muzej je preselio u vlastitu, namjenski izgrađenu zgradu za potrebe muzejskih zbirki, koja je tada predstavljala najreprezentativniju građevinu moderne arhitekture u našoj zemlji.

STJEPAN ROŠ
Manifest čiste arhitekture

O ovom veličanstvenom djelu moderne arhitekture pisao je prof. Stjepan Roš u časopisu Oris 2004. godine. „Objekt Muzeja revolucije-istorije manifest je „čiste arhitekture“ Miesa van der Rohea. Sklopljen je od više konstruktivnih „kutija“, transparentnih i punih.“

1993.
Historijski muzej

Historijski muzej Bosne i Hercegovine danas se bavi prikupljanjem, proučavanjem, zaštitom i prezentacijom historije Bosne i Hercegovine i njenog historijsko-kulturnog nasljeđa od srednjeg vijeka do današnjeg vremena.

1993.
Elma Hašimbegović

Direktorica Historijskog muzeja, danas sa ogromnim entuzijazmom još jednom obavlja pionirski posao u radu Muzeja, podižući ga takoreći iz ruševina – održavajući ovu društveno zanemarenu ustanovu, i pored nepostojeće državne potpore, živom i značajnom kao centar brojnih kulturnih manifestacija i aktivnosti.

2021.
Izložba o BH kinematografiji

U maju 2021. u Historijskom muzeju otvorena je izložba o bosansko-hercegovačkoj kinematografiji, a jedan od njenih pionira i glavnih pokretača bio je i kasniji direktor Muzeja Moni Finci.

1993.
Otvoreni depo Historijskog muzeja

„Otvoreni depo je otvorena i nedovršena priča o djelovanju, uređenju i društvenoj ulozi Muzeja revolucije Bosne i Hercegovine, ispričana kroz predmete iz Drugog svjetskog rata i predmete iz perioda socijalizma.“

2017.
U posjeti Historijskom muzeju

U direktorskoj kancelariji interijer je još uvijek potpuno isti.

2017.
Enterijeri Historijskog muzeja

Enterijeri Historijskog muzeja ukrašeni su mozaicima i umjetničkim djelima. Tako je i u depou gdje su sklonjeni mnogi važni eksponati.

NARODNI HEROJI
Vladimir Perić Valter i Pavle Goranin Ilija

Narodni heroji Vladimir Perić Valter i Pavle Goranin Ilija bili su prijatelji i suborci Monija Fincija. Njihovi portreti danas se nalaze u depou Historijskog muzeja među drugim bivšim eksponatima Muzeja revolucije.

Nova zgrada Muzeja

Tek 1963. godine Muzej je preselio u vlastitu, namjenski izgrađenu zgradu za potrebe muzejskih zbirki, koja je tada predstavljala najreprezentativniju građevinu moderne arhitekture u našoj zemlji.

Radovi na novoj muzejskoj zgradi započeli su u oktobru 1959. i dovršeni jula 1963. godine. Time 1963. godina Muzej dobija svoje stalne prostorije, prema idejnom projektu arhitekata Ede Šmidihena, Borisa Magaša i Radovana Horvata, koji su za rješenje zgrade Muzeja dobili prvu nagradu Jugoslovenskog arhitektonsko-projektnog konkursa.

O ovom veličanstvenom djelu moderne arhitekture pisao je prof. Stjepan Roš u časopisu Oris 2004. godine:

„Krajem 1954. godine u Sarajevu je proveden natječaj za izradu idejnog urbanističkog rješenja Marindvora. Marindvor je područje u centru grada koje je tada bilo samo djelimično izgrađeno, a bilo je predodređeno za gradski i republički centar upravno-kulturnog značaja. Prva nagrada je dodijeljena arhitektu Juraju Neidhardtu i suradnicima.

Nagrađeno urbanističko uređenje predviđa individualne objekte „bez shematizma, smještene na jednu parkovsku vrpcu kako bi odavali utisak plastičnih šara. Tako grad postaje Grad ćilim“. Uz Narodnu skupštinu i postojeći Zemaljski muzej, planom su bili predviđeni objekti Narodne biblioteke i Muzeja oslobođenja (kasnije revolucije). Gradski centar Marindvor danas je samo dio zamisli iz natječajnog rada, jer se u međuvremenu kao na bojnom polju permanentno vodila stručna polemika, dok je vlast gradila…“ […]

„U Muzej se ulazi preko platforme obložene kvadratnim pločama od bijelog bračkog kamena. Platforma je podignuta dva metra u odnosu na ulicu i stoga se jasno doživljava kao podij na koji se uspinje lebdećim kamenim stepenicama. Uspinjući se na platformu, posjetilac se u određenom smislu isključuje iz profanog, javnog i ulazi u sveto privatno, intimno. U daljnjoj pristupnoj sekvenci prilazeći preko kamenog mosta ispod kubusa, transparentnost staklene fasade prizemlja omogućuje da se sagleda unutrašnjost i tako psihološki pripremi za nova otkrivanja. Ulaskom u predvorje vidi se unutrašnji vrt, centralno stepenište uspona u kubus, ostakljeni hodnik uz fasadu koji vodi do sale za prezentacije i galerije. Uz stepenište je, kao markacija, veliki očaravajući

vitraž, prekrasnog kolorita. Ulazeći stepeništem u kubus, izložbeni prostor sa zenitalnim osvjetljenjem, posjetilac je totalno isključen od okoline i ostaje sam s izlošcima. taj veliki univerzalni prostor dimenzija 25x25m, visine 5m, totalno fleksibilan, omogućuje varijacije u postavkama izložbi. U potpuno izoliranom atriju tišina je nepomućena. S južne strane atrij je zatvoren staklenim transparentnim objektom u kojemu se nalaze kancelarije za upravu i kustose.“ […]

“Objekt Muzeja revolucije-istorije manifest je „čiste arhitekture“ Miesa van der Rohea. Sklopljen je od više konstruktivnih „kutija“, transparentnih i punih. Na kamenom bijelom postamentu pružio se staklom obložen prozračni mrežasti skelet, na koji je oslonjena kamena puna kutija. Neoplasticistički objekt ima efekt lakoće i ravnoteže i podsjeća na Proune El Lissitzkog. Prostori su ekstrovertni, jasno orijentirani prema unutrašnjem vrtu. Devet stubova – vitka križolika stabla – proturječe svojoj stvarnoj funkciji, jer izgledaju kao da probijaju, a ne podupiru. Slobodni položaj zidova mimo rastera odaje utisak pokretnih panoa i „otvorenog slobodnog plana“. […]

“Ono što impresionira u vezi objekta Muzeja su godina projektiranja – 1958. i godina gradnje – 1963. Iste godine kada je Mies projektirao Galeriju 20. stoljeća u Berlinu, trojica su mladih arhitekata – Magaš je tada bio asistent prof. Turine, a Šmidihen prof. Vrkljana – napravila natječajni projekt Muzeja. Zahvaljujući hrabrosti žirija koji je spoznao vrijednost ovog rada ispred svoga vremena prva je nagrada dodijeljena tako malom, a tako „monumentalnom“ djelu”.

(Boris Magaš, Edo Šmidihen & Radovan Horvat, MANIFEST „ČISTE ARHITEKTURE“, tekst Stjepan Roš, fotografija Damir Fabijanić, Oris, 6 (2004), 26, str. 21-27)

Na konkursu za Muzej revolucije u Sarajevu prvu nagradu Edo Šmidihen, Boris Magaš i Radovan Horvat iz Zagreba. Drugu nagradu dobili su prof. Jahiel Finci i Lujo Schwerer, a treću Ivan Štraus i Tihomir Štraus iz Sarajeva.

Courtesy of Ognjenka Finci

Historijski muzej

          Historijski muzej Bosne i Hercegovine danas se bavi ‘prikupljanjem, proučavanjem, zaštitom i prezentacijom historije Bosne i Hercegovine i njenog historijsko-kulturnog nasljeđa od srednjeg vijeka do današnjeg vremena’.

       Zbog sadržajne i historijsko-znanstvene neodrživosti, te zastarjele muzeološke prezentacije, već krajem 80-tih i početkom 90-tih godina Stručni kolegij Muzeja postavio je kao prioritetni zadatak promjenu naziva Muzeja. Do proširenja koncepcije i djelokruga rada Muzeja i njegova prerastanja u Historijski muzej Bosne i Hercegovine došlo je tek ratne 1993. godine.

         Ratni period 1992-1995. godine predstavlja posebno razdoblje u historiji Muzeja. Ratna razaranja su pored oštećenja eksterijera i enterijera, uzrokovala i niz drugih nepovoljnih faktora, ali i deficit stručnog kadra. Samo zahvaljujući angažiranosti uposlenika Muzeja i tadašnjeg direktora dr. Ahmeda Hadžirovića, većina materijala je ostala sačuvana.

Istraživačkim i prikupljačkim radom stručnih radnika Muzeja od njegovog osnivanja do danas sakupljeno je oko 400 000 muzejskih predmeta različite vrijednosti za historiju Bosne i Hercegovine. Sav prikupljeni materijal Muzej obrađuje i čuva u muzejskim zbirkama, te priređuje stalne, povremene i tematske izložbe, izdaje stručne i naučne publikacije, kataloge, organizira radionice u saradnji sa školama, seminare, predavanja, muzejske konferencije itd.

Elma Hašimbegović, direktorica Historijskog muzeja, danas sa ogromnim entuzijazmom još jednom obavlja pionirski posao u radu Muzeja, podižući ga takoreći iz ruševina – održavajući ovu društveno zanemarenu ustanovu, i pored nepostojeće državne potpore, živom i značajnom kao centar brojnih kulturnih manifestacija i aktivnosti.

         U maju 2021. u Historijskom muzeju otvorena je izložba o bosansko-hercegovačkoj kinematografiji, a jedan od njenih pionira i glavnih pokretača bio je i kasniji direktor Muzeja Moni Finci.

Otvoreni depo Historijskog muzeja

U depou Historijskog muzej koji je uspostavljen kao prostor za pohranjivanje i čuvanje muzejske građe vidljivo je da je Muzej 1945. bio osnovan s ciljem prezentacije i promoviranja tekovina narodnooslobodilačke borbe i naslijeđa Drugog svjetskog.

Otvoreni depo Historijskog muzeja

“Kolekcije Muzeja revolucije BiH prikupljane i proučavane više od 45 godina danas traže novo propitivanje i analizu, kako u kontekstu muzejske prakse, tako i u kontekstu historiografije. Otvoreni depo je otvorena i nedovršena priča o djelovanju, uređenju i društvenoj ulozi Muzeja revolucije Bosne i Hercegovine, ispričana kroz predmete iz Drugog svjetskog rata i predmete iz perioda socijalizma.”
Otvoreni depo

U posjeti Historijskom muzeju avgusta 2017

U direktorskoj kancelariji enterijer je potpuno nepromijenjen:

Direktorica Muzeja Elma Hašimbegović, kćerka Monija Fincija Javorka i unuk Pavle (Foto P. Pocrnja)

Narodni heroji Vladimir Perić Valter i Pavle Goranin Ilija bili su prijatelji i saborci Monija Fincija. Ulica u kojoj je Moni Finci proveo posljednje godine života nosila je ime Pavla Goranina, a po njemu je ime dobio i njegov unuk Pavle.

Izložbeni prostor, hodnici, eksponati, otvoreni depo …