Biografija

Moni Finci (Sarajevo, 18.02.1914. – Sarajevo, 07.08.1984.) bio je poznati bosansko-hercegovački kulturni i javni radnik i publicista. Bio je jedan od osnivača i prvih direktora Bosna-filma, te dugogodišnji direktor tadašnjeg Muzeja revolucije. Učesnik je antifašističkog pokreta i NOB-a od samih početaka. Objavio je niz publikacija o istoriji Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu, o Jevrejima Bosne i Hercegovine, književno-memoarske tekstove i prikaze, kao i scenarije za film.

Moni Finci dobitnik je nagrade ZAVNOBIH-a 1978. godine za svoj
izuzetan stvaralački doprinos razvitku Bosne i Hercegovine.

                                                  

Intervju  u prostorijama Muzeja revolucije krajem 60-tih godina

Mladost i ratni dani (1914–1945)

Salomon Moni Finci rođen je u Sarajevu, 18.02.1914. godine u brojnoj sefardskoj porodici. Bio je najmlađi od devetoro djece. Otac Mojsije Finci i majka Rifka Katan Finci imali su osim njega još dva sina i šest kćeri.

Nakon osnovnog školovanja u Sarajevu upisao se u Srednju tehničku školu u Beogradu gdje je pohađao smjer geodezije. Neposredno prije mature teško je obolio na plućima, pa ga je porodica poslala na tretman u sanatorije u Sloveniji i Hrvatskoj. Uslijedilo je dugogodišnje liječenje, operacije i terapije u Sarajevu i Beogradu. U međuvremenu je uspio diplomirati, ali nije bio u stanju da se bavi profesijom geometra, te se 1934. definitivno vraća u Sarajevo. Tu bratu Rafaelu i njegovoj supruzi povremeno pomaže u vođenju i uređenju trgovačke radnje „Lafayette“ u centru grada.

U Sarajevu nastavlja liječenje, uživa pažnju i njegu u porodičnom krugu, ali se i pored toga vrlo brzo uključuje u napredne društveno-političke tokove. Sa drugovima studira, prevodi i rastura ljevičarsku literaturu. Aktivan je posebno u oblasti kulture. Objavio je nagrađene pripovijetke u beogradskim časopisima („Kipovi“, „Ludi bohor“), a u sarajevskim jevrejskim glasilima i kratke priče na ladino jeziku.

O tome Muhamed Nezirović navodi: „Moni Finci, poznati politički i javni radnik ogledao se kao mlad čovjek i u jevrejsko-španjolskom. … Svoje kratke priče, koje su izlazile u rubrici Para noče de Šabat (Za subotnju večer) Jevrejskog glasa za godinu 1933. i 1934. potpisivao je sa Moni Finci … ili inicijalima Mo-Fi.“

MUHAMED NEZIROVIĆ
Jevrejsko španjolska književnost

„Moni Finci, poznati politički i javni radnik ogledao se kao mlad čovjek i u jevrejsko-španjolskom. … Svoje kratke priče, koje su izlazile u rubrici Para noče de Šabat (Za subotnju večer) Jevrejskog glasa za godinu 1933. i 1934. potpisivao je sa Moni Finci … ili inicijalima Mo-Fi.“

SALOMON FINCI
Kipovi

Priča „Kipovi“ nagrađena je na prvom omladinskom konkursu „Politike“ 1934. godine. Na istom konkursu je u grupi starijih omladinaca nagrađen i Ranko Marinković, tada student filozofije iz Zagreba.

MONI FINCI
Sjećanja (Radio Sarajevo 1982.)

[…] ja nisam mogao da se družim i da živim kao ostala omladina. Moji drugovi su išli te na izlete u ljeto, te na skijanje u zimu, te na kupanje na Bentbaši itd. Dođe subota, ja šutim, slušam kako se oni dogovaraju, ja se povučem, jer niko od njih ne zna, malo ko zna da je moram svakih osam dana ići gore u Koševsku bolnicu […]

(Odlomak transkripta audio zapisa 27.09.1982.)

Sarajevo, krajem 20-tih godina 20. stoljeća


Velika sinagoga – il kal grande – prije preuređenja

Krajem 1934. godine postao je član Jevrejskog radničkog omladinskog društva Matatja, gdje je vodio kulturnu sekciju i bio glavni sekretar sve do njene zabrane aprila 1941.

Kulturna sekcija JORZ Matatje 1935. godine (slijeva nadesno stoje Albert Maestro,
Moni Finci, Albert Kamhi, Nisim Albahari, Eliezer Perera Lezo, Hajim Levi,
sjede Moric Kabiljo, Bulkica Daniti, Jahiel Katan)

O tome Moni Finci:

„Krajem 1934. godine saopštili su mi … da treba da se uključim u rad jevrejskog radničkog omladinskog društva Matatja u Sarajevu. Te godine bio sam diplomirao za geometra u Beogradu, ali se usljed bolesti nisam mogao angažovati na napornom premjeru katastra …. U Sarajevu, kod kuće, bavio sam se čitanjem napredne literature, izučavanjem osnova marksizma, jevrejskog pitanja, i sl.“

(„O radu u Matatji“)

O tome Moni Finci:

„Krajem 1934. godine saopštili su mi … da treba da se uključim u rad jevrejskog radničkog omladinskog društva Matatja u Sarajevu. Te godine bio sam diplomirao za geometra u Beogradu, ali se usljed bolesti nisam mogao angažovati na napornom premjeru katastra …. U Sarajevu, kod kuće, bavio sam se čitanjem napredne literature, izučavanjem osnova marksizma, jevrejskog pitanja, i sl.“

(„O radu u Matatji“)

Kasnije, u svojim publicističkim radovima, Moni Finci detaljno obrađuje avangardnu ulogu sarajevske jevrejske omladine u progresivnom radničkom pokretu i njihovo aktivno učešće u pokretu otpora. Tu on navodi da je samo iz društva Matatje u NOB-u poginulo oko 60 njenih bivših članova. A godinu dana pred rat, na generalnoj skupštini Društva, on lično, kao njegov prvi sekretar u svom izvještaju koji je bio zabilježen i u štampi, obznanjuje:

              „…Na ovoj grudi, gdje naši preci žive preko četiri stoljeća… mi osjećamo da smo u svojoj zemlji i otadžbini. Nema sumnje da će jevrejska omladina, u času kad domovina to zatraži, s ljubavlju i požrtvovanjem braniti zemlju.“

U Sarajevu Moni Finci se priključio pokretu otpora i postao jedan od bliskih saradnika legendarnih sarajevskih ilegalaca Vladimira Perića, Miljenka Cvitkovića, Avde Hodžića i drugih. Zbog toga je 1941. morao često mijenjati adresu stanovanja, pa nije bio u roditeljskoj kući kada mu je u ustaškim čistkama porodica odvedena u logor. Ubrzo nakon toga, novembra 1941., Vladimir Perić Valter je lično organizirao njegov odlazak u partizane.

O tome Moni Finci:

„ […] Nepredviđeni dolazak Valterov i vedar izraz na njegovom mršavom, blijedom i najčešće ozbiljnom licu, nije me samo trgao iz razmišljanja, nego u meni instinktivno probudio pritajenu nadu da će u ovom trenutku pasti konačna odluka o mom odlasku.

I, zaista, nisam se stigao ni valjano
pozdraviti sa njim i Dušankom,a Valter reče:
– Spremaj se, ideš večeras! […]

(“Izlazak, 1941.”)


Dva ratna portreta Žorža Skrigina.

William Deakin and Josip Broz (‘Tito’) in Jajce, 1943

Borio se na mnogim ratištima, između ostalih i u dramatičnoj bitci na Sutjesci o kojoj je ostavio dragocjeno svjedočanstvo u svojoj knjizi Na Sutjesci. Tu je bio zadužen za Williama Deakina, člana britanske vojne misije s kojim je ostao u kontaktu i poslije rata.

Na početku je bio borac Šeste proleterske istočno-bosanske brigade koja je nastala u neposrednoj blizini Sarajeva i ostala povezana s njim u brojnim zajedničkim zadacima, a od 1944. komesar i zamjenik političkog komesara 18. Hrvatske istočno-bosanske brigade. Nosilac je Partizanske spomenice 1941., u činu majora.


Moni Finci (prvi s lijeva) i general-major Moni Levi (u sredini)

U Sarajevo se vratio sa oslobodiocima 6. Aprila 1945.

Moni Finci govori okupljenim građanima u Sarajevu na Obali ispred Narodnog pozorišta 6. aprila 1945.

Moni Finci o povratku u Sarajevo, 2,34 min.

Insert iz dokumentarnog filma Petra Ljubojeva „Zapisi o Sarajevu“

„Moni Finci, bosansko-hercegovački patriota, Sarajlija, partizan, javni i kulturni radnik,
čitav svoj život, znanje i sposobnosti založio je za slobodu i napredak naroda Bosne i Hercegovine
i u tome dao zaista veliki doprinos“

(Zora Mičić-Tufo u Glasu antifašista)

Prvog maja 1945. na uličnim svečanostima čiji je organizator bio upoznao je Mariju Kristić, rodom iz Travnika, koja se takođe bila priključila partizanskom pokretu, te je, kao saradnica i samouka daktilografkinja, bila član ratne redakcije ‘Oslobođenja’. S njima je stigla u Sarajevo neposredno nakon oslobođenja grada. Moni Finci i Marija Kristić Finci vjenčali su se 7. Novembra 1945., a kumovi su im bili general-major dr Salomon Moni Levi i Josip Albahari Čučo, predratni ilegalac, kasnije sudija Vrhovnog suda.

Bosna-film (1945-1957)

U poslijeratnom vremenu Moni Finci je prvenstveno bio angažiran na formiranju i razvoju kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini i Sarajevu. Odmah nakon oslobođenja postavljen je na mjesto ministra za kulturu. Jedan je od pionira bosanskohercegovačke kinematografije i direktor Bosna-filma od 1950. do kraja 1956. Njegov doprinos u koncepcijskom i organizaciono-tehničkom razvoju ove ustanove je od izuzetnog značaja, posebno u okupljanju dragocjenih stručno i tehnički osposobljenih kadrova. Inicirao je i lično se angažovao oko nabavke prvih kamera i filmskog materijala.

Autor je prvog bosanskohercegovačkog dokumentarnog filma („27. Jul“), a dokumentarni film „Na Sutjesci“ za koji je napisao scenario bio je prvi bh dokumentarac koji je predstavljao jugoslovensku kinematografiju na jednom stranom festivalu.

Isak Samokovlija i Moni Finci na snimanju filma „Hanka“

Kao direktor Bosna-filma sarađivao je na scenarijima sa poznatim književnicima Mešom Selimovićem i Isakom Samakovlijom. Najpoznatiji je bio igrani film ‘Hanka’ prema istoimenoj pripovijeci Isaka Samakovlije za koji je angažovao tada poznatog američkog profesora Slavka Vorkapića. To je bio prvi bosansko-hercegovački igrani film koji je bio uvršten u takmičarski program Kanskog filmskog festivala.

Flyer za film „Hanka“ na 9. Filmskom festivalu u Cannes-u 1956.

Muzej revolucije (1957-1972)

Od 1957. do 1972. Moni Finci je bio direktor Muzeja revolucije Bosne i Hercegovine. U monografiji koju je Muzej pripremio povodom 65. godišnjice postojanja, a koji potpisuje grupa autora, zabilježeno je da je to period u kojem počinje „uspon i procvat te ustanove“, odnosno da je u njegovom mandatu Muzej doživio svoj najveći razvoj. U tom periodu izrastaju prvi školovani kadrovi historičara, arhitekata i fotografa koji su pod rukovodstvom direktora Fincija okupljeni na stvaranju stalne izložbene postavke u novoizgrađenoj zgradi Muzeja i brojnih drugih projekata.

Otvaranje Muzeja revolucije 1963.

“Ime Monija Fincija trajno je vezano za Muzej, uspostavljanje njegove koncepcije, okupljanje i angažovanje stručnih i naučnih radnika i
realizaciju brojnih dragocjenih projekata.” (Z. Mićić-Tufo)

Na Jugoslovenskom arhitektonsko-projektnom konkursu za Muzej revolucije u Sarajevu prvu nagradu dobili su mladi arhitekti Edo Šmidihen, Boris Magaš i Radovan Horvat iz Zagreba.

Publicistika

Publicistički opus Monija Fincija obuhvata brojne radove iz oblasti istorije radničko-revolucionarnog pokreta i NOB-a, te iz područja istorije jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini. Najpoznatija je njegova knjiga Na Sutjesci, objavljena 1961., koja je 1978. godine doživjela svoje drugo prošireno izdanje.

MONI FINCI
Na Sutjesci

„Ove stranice svjedoče o autorovom znalačkom korištenju dokumenata i odličnom poznavanju terena na kojem se odvijala peta neprijateljska ofanziva. […]“

(Dubravka Škarica)

„Posebna vrijednost knjige je u stilu kojim je pisana. Autor je uspio da veoma živo dočara dramatiku bitke, njen početak, narastanje, kulminaciju i postepeno smirivanje poslije proboja. […]“

(Viktor Kučan)

Pisaća mašina Olympia Monica za kojom je MF radio do posljednjeg dana

Historijski i memoarski tekstovi Monija Fincija odlikuju se osebujnim literarnim stilom i često se nalaze na granici reporterskog izvještaja i literarne impresije.

Značajan izbor tih radova predstavljen je na ovoj web-stranici u rubrici Publicistika u cijelosti u pdf-formatu

Osim znanstveno-publicističkog rada Moni Finci je prije i nakon odlaska u mirovinu bio angažiran i u brojnim društvenim aktivnostima, između ostalih i kao predsjednik SIZ-a za kulturu. Dao je značajan doprinos formiranju i aktivnostima kulturno-prosvjetne zajednice Sarajeva, bio je aktivista u Socijalističkom savezu Grada, predsjednik SSRN opštine Centar dr.

NAGRADA ZAVNOBIH-a
Obvijest i čestitke

Za svoj izuzetan stvaralački doprinos razvitku Bosne i Hercegovine Moni Finci je 25. novembra 1978. godine dobio nagradu ZAVNOBIH-a, Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine, tada najveće priznanje u BiH.


Čestitka Direktora Muzeja grada Zenice Fikreta Ibrahimpašića

Moni Finci preminuo je u Sarajevu, 7. avgusta 1984. godine. Sahranjen je na groblju Bare na parceli za istaknute građane Sarajeva. Supruga Marija pridružila mu se u zajedničkoj grobnici 2000. godine nakon ekshumacije iz improvizirane ratne grobnice u koju je bila sahranjena u aprilu 1993. u vrijeme opsade grada.

Moni i Marija Finci imali su troje djece. Blizanci Predrag i Nenad rođeni su 1946. Nenad je preminuo nakon teške upale pluća krajem 1947. Kćerka Javorka rođena je 1949.

Marija Finci

Marija Finci, rođena Kristić, rođena je u Travniku 1925. godine od oca Martina i majke Marte, rođ. Knežević. Siromašna katolička porodica živjela je u travničkoj mahali Bojna, a Marija je bila najstarija od petoro djece. Zavidno obrazovanje stekla je na školovanju kod časnih sestara u Travniku, a 1943. odlazi u partizane i tamo sa Vinkom Vinterhalterom i drugovima radi u ratnoj redakciji „Oslobođenja“ i kao samouk usavršava znanja iz daktilografije.

Nakon oslobođenja je započela studij engleskog jezika i književnosti i bavila se socijalnim radom. Kasnije je radila kao nastavnik u stenodaktilografskoj školi, te sve do odlaska u penziju kao sekretarica u Muzeju književnosti. Suprugu Moniju bila je dugotrajna i stabilna podrška u njegovom radu, prekucavala je i korigovala gotovo sve njegove tekstove. Preminula je u Sarajevu pod opsadom 2. aprila 1993. godine, nakon što je dva puta odbila da sa konvojem napusti grad.

Marija Finci (prva s desna), Razija Handžić i Beba Baruh na izložbi Muzeja revolucije

Sa nastavnim osobljem, učenicama i učenicima Stenodaktilografske škole

Bibliografija

PREDRATNI TEKSTOVI

  • Lus livjanus di tija Hanuča, Los teilim de las vizinas, Hamorim, Un kamino a Banjaluka; priče na Ladino jeziku u rubrici Para noče de Šabat, Jevrejski glas 1933-1935.
  • Ludi Bohor, u: Četiri nagrađene novele, Izdanje Jevrejska čitaonica, Beograd 1936.

SCENARIJI

  • Dvadeset sedmi jul (sa Pjerom Majhrovskim). Kratki dokumentarni film. Režija: Pjer Majhrovski i Salem Resulović. Proizvodnja: Bosna film, Sarajevo 1947.
  • Na Sutjesci. Kratki dokumentarni film. Režija: Pjer Majhrovski. Proizvodnja: Bosna film, Sarajevo 1951.
  • Poslije pustoši. Kratki dokumentarni film. Režija: Vladimir Balvanović. Proizvodnja: Bosna film, Sarajevo 1954.

KNJIGE

  • Moni Finci, Nusret Idrizović, Marko Marković: Kozara, Muzej Narodne revolucije Bosne I Hercegovine, Sarajevo 1957.
  • Na Sutjesci. Izdanje „Veselin Masleša“, Sarajevo 1961.
  • Na Sutjesci. Drugo, prošireno izdanje 1978.

Tekstovi u zbornicima (izbor)

JUDAISTIKA

  • Jedna burna priredba “Matatje”, Jevrejski almanah, Beograd, 1954, str. 97-102.
  • Slučaj Aleksandra-Sanija Salcbergera, Jevrejski almanah, Beograd, 1959-1960
  • U avangardi društvenih progresa, u: Spomenica 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu 1566-1966., Odbor za proslavu, Sarajevo, 1966., str. 189-204.
  • O radu u »Matatji«, u: Sarajevo u revoluciji, knj. 1, Istorijski arhiv, Sarajevo, 1976, str. 565-576.
  • Jevreji Bosne i Hercegovine, u: Vjerske zajednice i politička zbivanja u Bosni i Hercegovini od austrougarske okupacije 1878. do 1945. godine, Institut za istoriju, Sarajevo, 1978, str. 1014-1112.
  • O socijalnoj i političkoj diferencijaciji među sarajevskim Jevrejima u razdoblju 1918-1941., Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, XVII/1981, br. 18, Sarajevo, 1981. str. 285-296.
  • Jevreji u zajedništvu naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine. u: Sveske. Institut za proučavanje nacionalnih odnosa. 7-8. 1984. Stvaralaštvo Jevreja u kulturnoj baštini i razvoju Bosne i Hercegovine. Naučnoistraživački projekti Instituta.

NOB, KPJ, RADNIČKI POKRET

  • Dva bosanska proleterska bataljona. Godišnjak Društva istoričara Bosne i Hercegovine. Godina XII, 1961., Sarajevo 1962., str. 111-129.
  • Prve akcije ustanika 1941. godine u okolini Sarajeva, Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva br.1, Muzej grada Sarajeva, 1963., str. 233-255.
  • Borbe NOP odreda oko Sarajeva 1941. godine, Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva br. 4, Muzej grada Sarajeva, 1966., str. 359-393.
  • Gubici NOVJ u bici na Sutjesci. Zbornik radova „Neretva-Sutjeska 1943; Vojnoistorijski institut, Beograd, 1969., str. 294-301.
  • Djelovanje KPJ u kulturnim i sportskim društvima i organizacijama u Bosni i Hercegovini između dva rata, u: Naučni skup Radnička klasa i KPJ u borbi za socijalizam u Bosni i Hercegovini. Povodom 50-godišnjice Saveza komunista Jugoslavije 6. i 7. novembra 1969., ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XIII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 3, Sarajevo, 1970, str. 161-193.
  • U Bosutskim šumama, u: Istočna Bosna u NOB-u, knj. 1, Vojnoizdavčki zavod, Beograd, 1971, str. 665-677.
  • Vučevo, u: Istočna Bosna u NOB-u, knj. 1, 1971, str. 857-867.
  • Osamnaesta hrvatska brigada – oslobodilac Tešnja, u: Istočna Bosna u NOB-u, knj. 2, 1971, str. 498-506.
  • Sarajevo 1941. godine, u: u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1973, str. 401-416.
  • Grupa autora: Petnaesta majevička brigada. (Sjećanja i članci), Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1979, 192-202. str.
  • Izlazak, 1941. Odjek, avgust 1981.
  • Listaj goro, ne žali behara, Uspomeni Pere Kosorića, Odjek, 1981.
  • O hapšenju komunista i otkrivanju tehnike Pokrajinskog komiteta u Sarajevu krajem juna 1941. godine, Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, XVIII/1982, br. 19, str. 315-324.
  • Osamnaesta brigada udara, u: hrvatska istočnobosanska narodnooslobodilačka udarna brigada, str. 528-530., Univerzal, Tuzla, 1988.
  • Pismo robijaša iz Sremske Mitrovice. 4 str.

SEKUNDARNA LITERATURA

(Izbor)

  • 25 godina bosansko-hercegovačke kinematografije, Sineast, Sarajevo, 1972.
  • 35 godina bosansko-hercegovačke kinematografije, Odjek, Sarajevo, 1982.
  • Muhamed Nezirović, Jevrejsko-španjolska književnost; Istitut za književnost, Svetlost 1992.
  • Zora Mićić-Tufo: Moni Finci, Sjećanje na život i rad, a povodom 55 godina od bitke na Sutjesci; Glas antifašista, List Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog antifašističkog rata Bosne i Hercegovine, Godina III, Broj 8, Sarajevo, avgusta 1998., str. 21-24.
  • Muhiba Kaljanac i grupa autora, 65 godina Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2010.