HISTORIJSKI MUZEJ

Boležljivi revolucionar

(Revolucionarno odrastanje Monija Fincija)

Krhki partizan blagoga lica na ovoj slici je MONI FINCI, ovdje već stariji omladinac. Par godina pred odlazak u partizane tek je bio prebrodio dugu i tešku plućnu bolest koja ga je pratila od srednjoškolskih dana. Želio je biti inženjer geodezije, a uz to je još volio da piše priče. Kao pravi tinejdžer, volio je i da se dotjeruje, i da se druži sa vršnjacima u svome rodnom Sarajevu. Bolest mu mijenja životne planove. Slijede operacije, povremeni višemjesečni boravci u sanatorijima u Sloveniji i tretmani u Beogradu i Sarajevu. Uprkos tome on se sve intenzivnije bavi onim što osjeća kao svoje opredjeljenje i kao zahtjev historijskog trenutka. Kad se vraća sa terapija u Koševskoj bolnici redovno ga sačekuju drugovi. Međusobno razmjenjuju marksističku literaturu i agitiraju, jer društvena situacija s početka tridesetih godina postaje sve teža. Mladi ljudi osjećaju da je otpor neminovan, a nadu crpe u naprednim idejama tog vremena i okupljaju se oko njih. Boležljivi maturant Moni, najmlađi od devetoro djece, u svome je domu pažen i mažen, a roditelji ne slute kakvim se aktivnostima sa drugovima koji ga posjećuju bavi.

Kao dvadesetogodišnjak uključuje se u rad Jevrejskog omladinskog radničkog društva Matatja gdje vodi kulturnu sekciju. Među članovima društva puno je komunista i SKOJ-evaca, čvrsto povezanih u mrežu gradskih ilegalaca u Sarajevu u kojem se sve više širi revolucionarno raspoloženje nadahnuto idejama slobode, nacionalne jednakosti i socijalne pravde. Od 1938-39. zadužen je za smještaj španskih boraca koji se vraćaju u grad, a kasnije, između ostalog, i za nabavku oružja preko bravarskih šegrta iz Matatje.

Svoje priče nadahnute ljevičarskim idejama Moni Finci objavljuje u Sarajevu i Beogradu. Pripovijetka „Kipovi“ nagrađena je na omladinskom konkursu Politike, a kasnije i priča „Ludi Bohor“ u izdanju Jevrejske čitaonice. Svoju kritiku društva on zaodijeva u metafore. Okamenjeni kipovi sa konopcima preko ramena su mu bespomoćni radnici koji vjeruju da su sami krivi za svoju bezizlaznu situaciju i olujnom se nevremenu prepuštaju na milost i nemilost. „Ludi Bohor“ pak zagovara razbijanje uskog okvira zatvorene nacionalne grupe.

Ilegalni rad i veza sa sarajevskom organizacijom spasit će mladog revolucionara od deportacije, kada su u dva navrata 1941. Jevreji grada odvođeni u logore. On je tada već boravio u uvijek drugoj „sigurnoj kući“, a u novembru 1941. legendarni Valter lično rukovodi njegovim izlaskom iz grada što će Finci četrdeset godina kasnije opisati u pripovijetci „Izlazak, 1941.“ (JFP)