HISTORIJSKI MUZEJ
„Spremaj se, ideš večeras!“
(Odlazak Monija Fincija u partizane)
U Sarajevu je život nakon okupacije 1941. postajao sve neizvjesniji, pogotovo za ilegalce i jevrejsko stanovništvo, a izlazak iz grada sve teži. MONI FINCI, bliski saradnik Vladimira Perića Valtera već dugo očekuje znak za pokret, a toga dana Valter dolazi iznenada i odmah kaže: „Spremaj se, ideš večeras!“ Do susreta pred Zemaljskim muzejom manje je od sat vremena, tamo već čeka mala skupina i vodič Hidajet Gološević Hido, po kojem se grupa omladinaca zvala „hidinovcima“. On je živahni gimnazijalac koji se nakon obavljenog zadatka ujutro vraća u školske klupe. Organizatori veza sa partizanskim odredima daju mu kratka uputstva. Valter pokazuje na Monija i drugaricu: „Za ovo dvoje mi odgovaraš glavom!“, a potom, bez pozdrava i stiska ruke, kolona kreće, u rastojanju od po dvadeset metara, pored tramvajske remize i preko Velešića.
Već kod naselja Dolac polovine grupe nema. U osamljenoj seoskoj kući preostali čekaju vod partizana koji će ih povesti dalje na slobodnu teritoriju. Za mene je to bilo, piše Finci, kao „granica između života i smrti, neka vrsta ulaza u carstvo naših snova, u široko polje borbe i slobode“. Iako jedanaest „živih boraca“, kada se pojave, ne odgovaraju sasvim ranijoj predstavi o njima. To su krepki i jednostavni seljaci koji nose zaplijenjene uniforme bivše jugoslovenske vojske sa partizanskom zvijezdom na špicastim šubarama. Marš je trajao cijelu dugu noć, „u beskonačnom penjanju i spuštanju“, a jutro sviće čisto i obasjano suncem. Sa 1440 m visoke planine Visovice trebalo se još spustiti do Srednjeg „niz takvu jaku strmen, da se nenaviklom čovjeku čini da ide u sunovrat“. Za silazak u Srednje sprema se i četa Crnovrškog bataljona, borci različite dobi i najrazličitijeg izgleda. Na komandu za pokret, svi oni „uz cilik i vrisak pohitaše niz stranu kao jato skakavaca“ i izgubiše se iz vida u gustoj lisnatoj šumi. Za njima i sarajevski saputnici. „Spuštao sam se sam“, zapisuje Finci, „dugo i strpljivo, puteljcima i kozjim stazama, držeći se logičnog pravca kretanja i savjeta rijetkih, uzgred susretanih mještana.“ Nepuna dva sata kasnije i blizu dvadeset i četiri nakon polaska, i on stiže u slobodno partizansko sjedište Srednje, petnaest kilometara zračne linije od Sarajeva.
Moni Finci borio se na mnogim ratištima. U Sarajevo se vratio sa oslobodiocima 6. aprila 1945. kao politički komesar u činu majora.
U poslijeratnom periodu jedan je od najzaslužnijih za formiranje i afirmaciju kulturnih institucija u Bosni i Hercegovini. Autor je brojnih publicističkih radova. Bio je i dugogodišnji direktor ovog Muzeja u važnim godinama njegovog nastanka. (JFP)