Odmah poslije oslobođenja osnovana je podružnica Državnog filmskog preduzeća Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu. Sjedište Preduzeća je u Beogradu, a Podružnice u Sarajevu.
1946. Vrši se decentralizacija Državnog filmskog preduzeća u Beogradu i osniva se Preduzeće za raspodjelu filmova u Sarajevu čiji je prvi direktor Moni Finci.
1947. Osniva je Komisija za kinematografiju Bosne i Hercegovine. Predsjednik komisije je Moni Finci. Sa formiranjem Komisije okupljaju se i prvi stručni kadrovi … koji idu na obučavanje u Beograd i Zagreb gdje dobijaju od već iskusnijih kolega i prva znanja iz snimateljske vještine, montaže, laboratorijske obrade.
Film „27. juli“, rađen po scenariju i u režiji Monija Fincija, Salema Resulovića i Marinka Gazdića, prvi je dokumentarni film snimljen u Bosni i Hercegovini („27 juli“ nije bio „čisti“ dokumentarni film, nego prigodna reportaža, tzv. „vipusk“, prema terminologiji sovjetske kinematografije). Iako je film završen, on nije javno prikazivan u kinematografima, te se kao datum snimanja prvog dokumentarnog filma uzima snimanje otvaranja omladinske pruge Šamac – Sarajevo. Pisci scenarija i reditelji filma „Šamac – Sarajevo“, koji je napravljen od materijala snimljenog prilikom otvaranja pruge, bili su Sida Marjanović i Slobodan Jovičić, a snimatelji Jan Beran, Aleksandar Vesligaj i Vitomir Stašević. Bili su to prvi koraci i u organizacionom i u kreativnom smislu kinematografije u Bosni i Hercegovini.
1951. Snimljeno je pet dokumentarnih filmova koje su režirali Pjer Majhrovski, Žika Ristić (dva filma), Nikola Đurđević i Toma Janjić. Najviše uspjeha su imali film Pjera Majhrovskog „Na sutjesci“ i film Žike Ristića „Splavari na Drini“. Film Pjera Majhrovskog „Na Sutjesci“, za koji je scenarij napisao Moni Finci, a snimili ga Rasim Hadžikadrić i Eduard Bogdanić, predstavljao je jugoslovensku kinematografiju na međunarodnom filmskom festivalu u Kanu 1951. godine.